utorak, 16. travnja 2013.
ponedjeljak, 15. travnja 2013.
ORA ET LABORA
1. Sokolov Krik
2. Dobrodošli
3. Bog I Hrvati
4. Zapali Vatru
5. Maranatha
6. Uvijek Vjerni Tebi
7. Bosna
8. Samo Je Ljubav Tajna Dvaju Svjetova
9. Nema Predaje
10. Put U Raj
2. Dobrodošli
3. Bog I Hrvati
4. Zapali Vatru
5. Maranatha
6. Uvijek Vjerni Tebi
7. Bosna
8. Samo Je Ljubav Tajna Dvaju Svjetova
9. Nema Predaje
10. Put U Raj
IVAN ARALICA O THOMPSONU!
Mesić kao predsjednik
jest bio pokrovitelj toga mentaliteta, ali valja reći da je u dijelu
lijeve inteligencije imao dosta podupiratelja. Posebno kad se umiješao u
estradu i, među ostalima, dohvatio Marka Perkovića Thompsona, tobože,
zbog njegove uporabe pokliča Za dom spremni i pojave ustaških kapa na
glavama pojedinaca u publici koja je prisustvovala njegovim koncertima,
a, doista, zbog slavljenja Boga, naroda i obitelji u Markovim pjesmama.
Napadi i Mesića i sklonih mu intelektualaca, odreda komunista
presaladumljenih u liberale, naveli su Ivu Banca, pravog liberala, da se
suprotstavi progonu pjevača s argumentima da takvu vrstu progona pravi
liberalizam ne dopušta, da je takvih pjevača u demokratskom svijetu
mnogo i nitko ih ne progoni, da se on, ni bilo tko drugi, s onim što
Thompson pjeva ne mora slagati, ali ga se za to nema pravo progoniti i
da, najzad, u Thompsonovim pjesmama nema otvorenog zagovaranja fašizma i
nacizma ni onda kad se tamo susretnemo s pokličem Za dom spremni.
U vezi ovih napada na Perkovića zbog uporabe pokliča Za dom spremni i Bančeve obrane pjevačevih prava, prije nego prijeđem na prilog što ga intelektualci slijeva daju Mesićevu komunističkom mentalitetu, htio bih nešto više reći o tom pokliču, koji je imao nesreću da postane stranački pozdrav.
Za mene je bila dovoljna lustracija kad je ustaški pozdrav Za Poglavnika i dom spremni reduciran na Za dom spremni i na taj način bojni poklič vraćen u svoje prvobitno stanje, u kakvom ga je Poglavnik našao prije nego će ga po sebi preoblikovati i upotrijebiti. Slično kao s kunom! Dopuštam da i u lustriranom Za dom spremni, kao i u kuni onaj koji je patio pod knutom tih pozdrava i vlasti koja je kunu imala za novac, čuje neprijatan prizvuk, pa za njegov senzibilitet čovjek mora imati razumijevanje. Ali, koliko god ga razumijevao, ne može dopustiti da nam jezik ostane bez pokliča koji u sebi od davnina na adekvatan način sublimira patriotizam. To svaki narod i svaki jezik imaju!
U vrijeme kad se vodila rasprava da li naš novac zvati kuna ili kruna, razmišljalo se i o tomu što činiti s pozdravom i zaključilo da čak ni njegov lustrirani oblik Za dom spremni, zbog silnih asocijativnih naboja koji se vežu uz Poglavnikovu preinaku, ne bi za nacionalnu pomirbu bio dobar. Zato se išlo na zamjenu! Smisao je pokliča Za dom spremni sačuvan, a izričaj je toga bio Domovini vjeran. Ta se zamjena izgubila u vojsci i danas se može čuti samo na prisezi novaka. Kroz ovih deset godina nisam nikada čuo Mesića da bi kao zapovjednik vojske pozdravio pozdravom Domovini vjeran, ni one koji ga podržavaju da bi predložili neka se Za dom spremni u svečanim trenucima, i koncerti su to, izgovara izrijekom preinake Domovini vjeran. Nije to stoga što bi oni na tu otvorenu mogućnost zaboravili, već zato što kao mentalni komunisti drže da u pozdravu nacije i patriotizma ne smije biti. A od patriotskog bojnog pokliča dobivaju grčeve u želucu!
A sad o prilogu što ga neki lijevi intelektualci daju Mesiću da nastavi s njegom komunističkog mentaliteta. Intelektualci! Ako se tako i predstavljaju, jesu li oni, po onomu što čine, u svim slučajevima spojivi s intelektom?
Jednom sam, u jeku Mesićevih šikana Thompsona, kao prilog državne televizije tim šikanama, gledao emisiju Otvoreno, u kojoj su četiri sugovornika, sva četiri Mesićeva apologeta, odgovarali, pod palicom blagoglagoljivog voditelja Bage, na pitanje ima li na Thompsonovim koncertima, u raspoloženju publike, u glazbi, u riječima pjesama ili u čemu drugomu znakova obnove fašističkog ustašluka. Svi su se složili da toga tamo ima, u mladoj publici koja doživljava nacionalnu ekstazu i ne znajući kamo je ta ekstaza vodi, u dvojici-trojici iz publike pod ustaškim kapama, u komentarima kojima pjevač običava popratiti pojedine pjesme, ali da toga nema ni u glazbi ni u riječima pjesama, gdje se, doista susreće samo Bog, dom, obitelj i narod.
Na to je, da su riječi pjesama čiste od natruha fašizma i nacizma, jedan od sugovornika – koga ne želim imenovati, jer ga poštujem i jer imam razumijevanje prema njegovim opterećenjima ustaštvom, iako ne odobravam što nas svojim opterećenjima i suviše opterećuje – kazao:
„Stanite! Nije to s tim riječima tako kao što se misli da jest. Ja sam si dao truda i dobro sam pročitao te njegove pjesme. Tamo je ustaštva koliko želite. Evo, na primjer, jedna mu pjesma nosi naslov Ljutu travu na ljutu ranu. Pa znate li vi da su to riječi kojima je Pavelić opravdavao svoje zločinačke poduhvate!“
„Nemojte ulaziti u lingvističku analizu!“ prekinuo ga je blagoglagoljivi voditelj, jer je vidio kamo ta lingvistička analiza vodi.
Da se u svakom izričaju, svakoj frazi, pa i u mnogim riječima koje je Pavelić opetovano izgovarao vidi ustaštvo! Gdje bi nas ta redukcija dovela? Da se odreknemo dijela hrvatskog jezika kako bi jezik pročistili od ustaštva!
Upravo je u tomu poanta ove priče i razlog zašto sam je ispričao! Da se u svakoj riječi koju su ustaše upotrebljavale ne može vidjeti ustaštvo, jer su te riječi postojale i prije ustaša. Kao što je postojala prije ustaša i narodna poslovica Da se ljuta trava stavlja na ljutu ranu, u smislu da poduzeta mjera odgovara izazovu koji ju je uzrokovao. Ja čak znam i ime trave koja je predložak toj poslovici. Zvala se bijeli sljez! I nije ju bilo lako pronaći, a kad bi je pronašli, generacijama se pamtilo gdje samonikla raste. I, zlu ne trebalo, njenim su se korijenom liječile teške ubodne rane!
U vezi ovih napada na Perkovića zbog uporabe pokliča Za dom spremni i Bančeve obrane pjevačevih prava, prije nego prijeđem na prilog što ga intelektualci slijeva daju Mesićevu komunističkom mentalitetu, htio bih nešto više reći o tom pokliču, koji je imao nesreću da postane stranački pozdrav.
Za mene je bila dovoljna lustracija kad je ustaški pozdrav Za Poglavnika i dom spremni reduciran na Za dom spremni i na taj način bojni poklič vraćen u svoje prvobitno stanje, u kakvom ga je Poglavnik našao prije nego će ga po sebi preoblikovati i upotrijebiti. Slično kao s kunom! Dopuštam da i u lustriranom Za dom spremni, kao i u kuni onaj koji je patio pod knutom tih pozdrava i vlasti koja je kunu imala za novac, čuje neprijatan prizvuk, pa za njegov senzibilitet čovjek mora imati razumijevanje. Ali, koliko god ga razumijevao, ne može dopustiti da nam jezik ostane bez pokliča koji u sebi od davnina na adekvatan način sublimira patriotizam. To svaki narod i svaki jezik imaju!
U vrijeme kad se vodila rasprava da li naš novac zvati kuna ili kruna, razmišljalo se i o tomu što činiti s pozdravom i zaključilo da čak ni njegov lustrirani oblik Za dom spremni, zbog silnih asocijativnih naboja koji se vežu uz Poglavnikovu preinaku, ne bi za nacionalnu pomirbu bio dobar. Zato se išlo na zamjenu! Smisao je pokliča Za dom spremni sačuvan, a izričaj je toga bio Domovini vjeran. Ta se zamjena izgubila u vojsci i danas se može čuti samo na prisezi novaka. Kroz ovih deset godina nisam nikada čuo Mesića da bi kao zapovjednik vojske pozdravio pozdravom Domovini vjeran, ni one koji ga podržavaju da bi predložili neka se Za dom spremni u svečanim trenucima, i koncerti su to, izgovara izrijekom preinake Domovini vjeran. Nije to stoga što bi oni na tu otvorenu mogućnost zaboravili, već zato što kao mentalni komunisti drže da u pozdravu nacije i patriotizma ne smije biti. A od patriotskog bojnog pokliča dobivaju grčeve u želucu!
A sad o prilogu što ga neki lijevi intelektualci daju Mesiću da nastavi s njegom komunističkog mentaliteta. Intelektualci! Ako se tako i predstavljaju, jesu li oni, po onomu što čine, u svim slučajevima spojivi s intelektom?
Jednom sam, u jeku Mesićevih šikana Thompsona, kao prilog državne televizije tim šikanama, gledao emisiju Otvoreno, u kojoj su četiri sugovornika, sva četiri Mesićeva apologeta, odgovarali, pod palicom blagoglagoljivog voditelja Bage, na pitanje ima li na Thompsonovim koncertima, u raspoloženju publike, u glazbi, u riječima pjesama ili u čemu drugomu znakova obnove fašističkog ustašluka. Svi su se složili da toga tamo ima, u mladoj publici koja doživljava nacionalnu ekstazu i ne znajući kamo je ta ekstaza vodi, u dvojici-trojici iz publike pod ustaškim kapama, u komentarima kojima pjevač običava popratiti pojedine pjesme, ali da toga nema ni u glazbi ni u riječima pjesama, gdje se, doista susreće samo Bog, dom, obitelj i narod.
Na to je, da su riječi pjesama čiste od natruha fašizma i nacizma, jedan od sugovornika – koga ne želim imenovati, jer ga poštujem i jer imam razumijevanje prema njegovim opterećenjima ustaštvom, iako ne odobravam što nas svojim opterećenjima i suviše opterećuje – kazao:
„Stanite! Nije to s tim riječima tako kao što se misli da jest. Ja sam si dao truda i dobro sam pročitao te njegove pjesme. Tamo je ustaštva koliko želite. Evo, na primjer, jedna mu pjesma nosi naslov Ljutu travu na ljutu ranu. Pa znate li vi da su to riječi kojima je Pavelić opravdavao svoje zločinačke poduhvate!“
„Nemojte ulaziti u lingvističku analizu!“ prekinuo ga je blagoglagoljivi voditelj, jer je vidio kamo ta lingvistička analiza vodi.
Da se u svakom izričaju, svakoj frazi, pa i u mnogim riječima koje je Pavelić opetovano izgovarao vidi ustaštvo! Gdje bi nas ta redukcija dovela? Da se odreknemo dijela hrvatskog jezika kako bi jezik pročistili od ustaštva!
Upravo je u tomu poanta ove priče i razlog zašto sam je ispričao! Da se u svakoj riječi koju su ustaše upotrebljavale ne može vidjeti ustaštvo, jer su te riječi postojale i prije ustaša. Kao što je postojala prije ustaša i narodna poslovica Da se ljuta trava stavlja na ljutu ranu, u smislu da poduzeta mjera odgovara izazovu koji ju je uzrokovao. Ja čak znam i ime trave koja je predložak toj poslovici. Zvala se bijeli sljez! I nije ju bilo lako pronaći, a kad bi je pronašli, generacijama se pamtilo gdje samonikla raste. I, zlu ne trebalo, njenim su se korijenom liječile teške ubodne rane!
Kratki intervju s Thompsonom
Dragi prijatelji, zamolili smo M.P.Thompsona da nam kratko odgovori na nekoliko pitanja
povodom zadnjih medijskih natpisa.
Bog Marko, kada si se vratio iz Amerike?
- Prije par dana.
Jesi li čitao najnovije natpise globusa i 24sata?
- Nisam čitao, prepričali su mi.
Kako to komentiraš?
- Znaš onaj stih moje pisme "vražje sile se trude da nas ne bude"
A baš se i trude?
- Lažu, petljaju, sve rade samo nebi li mi naštetili.
Uporno tvrde da si dužan porez?
- Da, uporno lažu i uporno su dosadni!
Objavili su popis navodno tvojih nekretnina koje rasprodaješ?
- Ha, ha, ha...sve po 12 kuna. Nisam do sada ni znao da sam toliko
bogat.
Znaci laž je da rasprodaješ imovinu?
- Ne da je samo laž nego ja upravo pripremam kupnju jedne nekretnine.
Što misliš, zašto sve to izmišljaju?
- Zato jer žele stvoriti u javnosti dojam da sam nešto kriv i
pokušavaju moju publiku okrenuti protiv mene.
Hoće li uspjeti u tome?
- Ne vjerujem da hoće jer takvim medijima narod već o davno ne
vjeruje.
Žestoko su se okomili na tebe?
- Ma nije to ništa, biti će oni i žesći.
Kako mislis žešći?
- Pa tako, približava se proslava dana pobjede u Čavoglavama, a dolazi
i moj novi album.
Misliš da će i ove godine mediji provocirati i "udarati" po Čavoglavama?
- Da, crvenoj bandi ne odgovara da slavimo dan pobjede.
Kakav odaziv očekujete ove godine?
- Rekordan!
Misliš da će im smetati i tvoj novi album?
- Da, od njega će im izići i rogovi na glavi, ha, ha...
Zašto?
- Zato jer je predobar.
Misliš da će album biti uspješan?
- To ne mogu znati ali znam da se crvenoj bandi neće svidjeti.
Već sada su jako bijesni, kakvi će onda biti tada?
- Kao bijesni psi, ha,ha...
Prate te fotografi i novinari u stopu?
- Da, znam, špijuni su svugdje oko mene, špijuniraju mene i moju
obitelj, ha, ha...moraju i oni zaraditi plaću.
Kako se nosiš s time?
- Ta crvena banda mi je objavila rat, a ja im poručujem da će ga i
imati.
Kako ceš im odgovoriti?
- Istinom! Njihovo oružje je laž, a moje istina, njihovo oružje su mediji,
a moje su pjesme.
Marko, hvala ti što si našao malo vremena za nas.
- Hvala tebi i svima na podršci, a sad ja imam jedno pitanje za tebe.
Pucaj...
- Čuo sam nekakve priče da fanovi otvaraju nekakav klub, što znaš o tome?
Ne otvaraju, već su ga otvorili.
- Pa kako će se zvat?
..ha ha ha znat ćeš kad završiš album, zato se požuri, tvoje oružje je pjesma, a naše vjernost.
Uredništvo http://www.thompson.hr
Thompson Band
Thompson Band
Tiho Orlić (bas i vokal)
Rođen je 16. studenog 1976. u Splitu. Glazbeno obrazovanje stekao je u glazbenoj školi Josipa Hatza u Splitu. 1994. započinje suradnju s Markom Perkovićem Thompsonom kao njegov prateći vokal.
Prvi službeni nastup kao solo izvođač Tiho je imao na etno festivalu 1999. s etno-rock pjesmom "Ženit ću se" , da bi godinu dana poslije snimio hit "Daleko je". To je bio uspješan početak karijere , a potvrda toga dogodila se 2001. godine, kad su Tiho i Thompson otpjevali pjesmu "Stari se" i osvojili prvu nagradu publike i žirija na festivalu "Melodije Mostara".
Godine 2002. Tiho pobjeđuje na festivalu u Topuskom s pjesmom "Naša prva noć", a te godine je održan i veliki Thompsonov koncert na Poljudu ispred 60.000 ljudi , gdje je Tiho uz sviranje na tom koncertu otpjevao u duetu s Markom pjesmu "Stari se".
Tihin prvijenac izdan je na ljeto 2004. godine nakon nastupa na "radijskom festivalu" s rokerskom "Opasno je ljubiti" i nastupa na "splitskom festivalu" s baladom "Ostani". Album je izišao u izdanju njegove izdavačke kuće Hit recordsa.Diskografija
CD 2004. - "Tiho"
1. Opasno je ljubiti
2. Falit ćeš mi
3. Ostani
4. Dobra vila
5. Ajde priđi bliže
6. Daleko je
7. Naša prva noć
8. Što se ne vratiš
9. Nisu to gromovi
10. Ženit ću se
11. Stari se (sa Thompsonom)
Tomislav Mandarić (gitara)
Rođen 14.07.1978.g u Splitu,gdje i živi,stravstveni ljubitelj motora pa i gitara kaže. Svoju gitarističku karijeru s Thompsonom započinje 2005.g. Sudjeluje na snimanju studijskih albuma : "Bilo jednom u hrvatskoj" i "Druga strana" te dva izdanja uživo dvd "Stadion Maksimir" i live cd "Stari plac".
Ivica Bilić Ike (bubnjevi)
Ivica Ike Bilić rođen 03.11.1980. u Splitu. 2007.g. prvi put sudjeluje u Thompsonovom bendu i svira američko-kanadsku turneju. Od tada često zamjenjuje Damira Šomena, a od 2010.g postaje službeni član Thompson benda. Svira Yamahu Recording Custom bubnjeve i Paiste činele.
Duje Ivić (klavijature)
Student Glazbene Akademije , profesionalno se bavim glazbom od 21.godine svirajuci sa raznim bendovima dok suradnja sa Markom Perkovicem Thompsonom pocinje 2010.godine.
Kao uvertira toj suradnji bilo je sviranje sa Tihom Orlicem a prvi veliki koncert sa MPT bio je na Kupresu 2010.godine.
Od glazbenih uzora izdvajam Bon Jovi,Guns N' Roses,Europe,Deep Purple,Toto,Whitesnake,Van Halen itd. Set klavijatura se trenutno sastoji od Korg TR 88, Kurzweil 2000 VP, Kurzweil K2500R i Roland D50.
Tiho Orlić (bas i vokal)
Rođen je 16. studenog 1976. u Splitu. Glazbeno obrazovanje stekao je u glazbenoj školi Josipa Hatza u Splitu. 1994. započinje suradnju s Markom Perkovićem Thompsonom kao njegov prateći vokal.
Prvi službeni nastup kao solo izvođač Tiho je imao na etno festivalu 1999. s etno-rock pjesmom "Ženit ću se" , da bi godinu dana poslije snimio hit "Daleko je". To je bio uspješan početak karijere , a potvrda toga dogodila se 2001. godine, kad su Tiho i Thompson otpjevali pjesmu "Stari se" i osvojili prvu nagradu publike i žirija na festivalu "Melodije Mostara".
Godine 2002. Tiho pobjeđuje na festivalu u Topuskom s pjesmom "Naša prva noć", a te godine je održan i veliki Thompsonov koncert na Poljudu ispred 60.000 ljudi , gdje je Tiho uz sviranje na tom koncertu otpjevao u duetu s Markom pjesmu "Stari se".
Tihin prvijenac izdan je na ljeto 2004. godine nakon nastupa na "radijskom festivalu" s rokerskom "Opasno je ljubiti" i nastupa na "splitskom festivalu" s baladom "Ostani". Album je izišao u izdanju njegove izdavačke kuće Hit recordsa.Diskografija
CD 2004. - "Tiho"
1. Opasno je ljubiti
2. Falit ćeš mi
3. Ostani
4. Dobra vila
5. Ajde priđi bliže
6. Daleko je
7. Naša prva noć
8. Što se ne vratiš
9. Nisu to gromovi
10. Ženit ću se
11. Stari se (sa Thompsonom)
Tomislav Mandarić (gitara)
Rođen 14.07.1978.g u Splitu,gdje i živi,stravstveni ljubitelj motora pa i gitara kaže. Svoju gitarističku karijeru s Thompsonom započinje 2005.g. Sudjeluje na snimanju studijskih albuma : "Bilo jednom u hrvatskoj" i "Druga strana" te dva izdanja uživo dvd "Stadion Maksimir" i live cd "Stari plac".
Ivica Bilić Ike (bubnjevi)
Ivica Ike Bilić rođen 03.11.1980. u Splitu. 2007.g. prvi put sudjeluje u Thompsonovom bendu i svira američko-kanadsku turneju. Od tada često zamjenjuje Damira Šomena, a od 2010.g postaje službeni član Thompson benda. Svira Yamahu Recording Custom bubnjeve i Paiste činele.
Duje Ivić (klavijature)
Rođen 04.05.1984 , Split
Student Glazbene Akademije , profesionalno se bavim glazbom od 21.godine svirajuci sa raznim bendovima dok suradnja sa Markom Perkovicem Thompsonom pocinje 2010.godine.
Kao uvertira toj suradnji bilo je sviranje sa Tihom Orlicem a prvi veliki koncert sa MPT bio je na Kupresu 2010.godine.
Od glazbenih uzora izdvajam Bon Jovi,Guns N' Roses,Europe,Deep Purple,Toto,Whitesnake,Van Halen itd. Set klavijatura se trenutno sastoji od Korg TR 88, Kurzweil 2000 VP, Kurzweil K2500R i Roland D50.
Knjiga intervjua, članaka i pisama potpore "Thompson - Bilo je i to
jednom u Hrvatskoj", koju su priredili novinar Mate Kovačević i akademik
Josip Pečarić, predstavljena je večeras u punoj dvorani Nadbiskupijskog
pastoralnog instituta u Zagrebu. Predstavljanju knjige je, uz mnoge
pripadnike društvenog, političkog i crkvenog života, nazočio i pjevač
Marko Perković Thompson.
Javni i humanitarni djelatnik Slobodan Lang rekao je da "Marka Perkovića Thompsona i hrvatsku pjesmu neće zaustaviti napadi pojedinih političara i novinara". Lang smatra "da je Thompson korišten kako bi se u Hrvatskoj ograničila sloboda medija i govora te da Slobodan Šnajder, Vesna Pusić, Ivo Banac i Slavko Goldstein govore protiv Thompsona jer se boje istine".
Umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo rekao je da je knjiga zbornik misli, pogleda i osvrta hrvatskih intelektualaca o Thompsonu.
Domazet Lošo smatra da se "ponovno nalazimo u Hrvatskoj koja šuti" te da tu šutnju, kako je rekao, "na prvom mjestu hoće nametnuti hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i saborski zastupnik Damir Kajin".
Thompsonovim kritičarima, rekao je Domazet Lošo, smeta njegovo domoljublje i vjera. Ocijenio je da su bitne Thompsonove poruke ljubavi, a ne radi li se o rocku ili etno rocku.
Autor Mate Kovačević kazao je kako je knjiga glas ušutkane Hrvatske i odgovor hrvatskih intelektualaca na kampanju protiv hrvatskih generala, branitelja i prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Zahvalivši se svima koji su mu pružili podršku Marko Perković Thompson kazao je da mu je potpora intelektualaca dala dodatni "vjetar u leđa" da i dalje piše i sklada pjesme onako kako mu srce govori.
Odlomke iz knjige čitali su glumci Goran Grgić i Vedran Mlikota.
Knjigu je objavila nakladnička kuća Fortuna.
Javni i humanitarni djelatnik Slobodan Lang rekao je da "Marka Perkovića Thompsona i hrvatsku pjesmu neće zaustaviti napadi pojedinih političara i novinara". Lang smatra "da je Thompson korišten kako bi se u Hrvatskoj ograničila sloboda medija i govora te da Slobodan Šnajder, Vesna Pusić, Ivo Banac i Slavko Goldstein govore protiv Thompsona jer se boje istine".
Umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo rekao je da je knjiga zbornik misli, pogleda i osvrta hrvatskih intelektualaca o Thompsonu.
Domazet Lošo smatra da se "ponovno nalazimo u Hrvatskoj koja šuti" te da tu šutnju, kako je rekao, "na prvom mjestu hoće nametnuti hrvatski predsjednik Stjepan Mesić i saborski zastupnik Damir Kajin".
Thompsonovim kritičarima, rekao je Domazet Lošo, smeta njegovo domoljublje i vjera. Ocijenio je da su bitne Thompsonove poruke ljubavi, a ne radi li se o rocku ili etno rocku.
Autor Mate Kovačević kazao je kako je knjiga glas ušutkane Hrvatske i odgovor hrvatskih intelektualaca na kampanju protiv hrvatskih generala, branitelja i prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Zahvalivši se svima koji su mu pružili podršku Marko Perković Thompson kazao je da mu je potpora intelektualaca dala dodatni "vjetar u leđa" da i dalje piše i sklada pjesme onako kako mu srce govori.
Odlomke iz knjige čitali su glumci Goran Grgić i Vedran Mlikota.
Knjigu je objavila nakladnička kuća Fortuna.
Intervju Marka Perkovića Thompsona
Marko Perković Thompson autor je kultnih rock-pjesama iz vremena
stvaranja hrvatske državne neovisnosti i obrambenoga Domovinskoga rata,
ali i čovjek koji se svojim pjesmama, glazbom pa i cjelokupnim
stvaralaštvom, dva desetljeća bori protiv rastrojstva države stvorene na
krvi hrvatskih branitelja i njezinih najumnijih ljudi. Cijelo je to
vrijeme, radi karizme i lakoće kojom je na svojim koncertima okupljao
mnoštvo oduševljenih mladih pristaša, u dijelu javnosti i političkih
krugova osporavan. U ovome smo razgovoru pokušali doznati što se skriva u
pozadini nedavnih medijsko-političkih napadaja, kada se na Thompsona
ili, kako to vole reći njegovi protivnici, 'nacionalnu ikonu', pokušalo
istresti blato iz korupcijskoga arsenala onih koji bi se protiv svake
korupcije, pa i one u virtualnome svijetu, po zakonu trebali boriti.
Gospodine Perkoviću, hvala vam što ste pristali na ovaj intervju. Znamo da su Vas mnogi zvali, no kako to da ste se odlučili za razgovor upravo u Hrvatskome listu?
Istina, zvali su me svi mediji, a među prvima i Večernji list, koji je pokrenuo ovu hajku. Apsurdna je suradnja s onima koji vas napadnu bez argumenata, a onda od vas traže da s njima razgovarate i branite se od njihovih optužaba. Hrvatskome listu odlučio sam dati intervju jer njega čita moja publika. Njima se upravo i obraćam preko Hrvatskoga lista.
Jesu li Vas izbacili iz takta ovi napisi u novinama? Stječe se dojam da je retorika napada ostala ista, no kao da su s ideološko političkoga polja Uskokove i medijske optužbe, politiku, zamijenili aktualnom borbom protiv korupcije?
ČOPOR MIJENJA METODE NAPADA
UDBA I KOS I DALJE ČVRSTO DRŽE HRVATSKU
Tko onda stoji iza kampanje i koji mu može biti cilj da se tek tako oblati i diskreditira čovjeka? Imate li Vi mogućnost pravne zaštite svoje osobnosti, obitelji i imovine?
Kako objašnjavate svrhu takvih napadaja?
Kompromitirati i zaustaviti moje javno djelovanje, a po ovim zadnjim napadima imam osjećaj da u njima aktivno sudjeluju i tijela državnoga progona.
Ne sudjeluje valjda Uskok u tim napadajima? Koja je onda njegova uloga u toj prljavoj kampanji?
NEMAM POTREBU SKRIVATI SVOJU IMOVINU
U javnosti ste prozivani na temelju navodnoga iskaza Mladena Barišića? Jeste li vidjeli taj iskaz na koji se pozivaju mediji?
Da. Točno. Nije mi nudio niti mi je dao. A sa HSP-om niti sam razgovarao niti sam za njih namjeravao pjevati.
Nakon što ste dali iskaz Uskoku, odmah je u jednim novinama objavljeno da ste rekli Uskoku kako ste od Sanadera primili 50.000 kn. Što kažete na to?
Već sam vam na to pitanje odgovorio. Na žalost, kao svjedok po zakonu ne mogu komentirati iskaz. Ali vjerojatno će doći vrijeme kada ću i to moći. Vidimo da pojedini novinari to rade kao da za njih zakon ne vrijedi.
Jeste li se u to doba uopće susreli i razgovarali sa Sanaderom i Mladenom Barišićem i ako jeste, zašto su vas zvali; o čemu je bila riječ?
Kao što sam već rekao, ja poslujem javno i transparentno. Svoju imovinu nikada nisam krio i nikada nisam zatajio. Sve što imam, zaradio sam svojim radom i radom svoje obitelji i na to sam ponosan. Imam sreću raditi ono što volim, kroz svoj rad iznositi svoja uvjerenja, uspijevam doprinositi općem dobru i od svoga rada dobro živim. I to smatram Božjim blagoslovom.
Po ovome što ste rekli izgleda kao da ste bili svojevrsni cilj medijskoga i političkoga atentata? Smijete li nakon svega komentirati sadašnje političko stanje u Hrvatskoj?
Tako je, napao me čopor bijesnih pasa! Ponavljam, radi se o udruženome i organiziranome napadu čopora bijesnih pasa koji su me preko medija htjeli ocrniti i osramotiti. Ja im poručujem da me ne će zaustaviti u javnome djelovanju. Naprotiv, još jače ću se boriti protiv tih kokošara i udbaških podmetanja. Što se tiče sadašnjega političkoga stanja, borba za Hrvatsku nije završena! Uvjeren sam da ćemo od njihovih kandža sačuvati Hrvatsku jedino zajedništvom svih grana našega društva, istim onakvim zajedništvom kakvo je bilo početkom devedesetih kad smo vlastitim snagama i Božjom providnošću stvarali i oslobađali Hrvatsku od njih i njihovih istomišljenika.
Gospodine Perkoviću, hvala vam što ste pristali na ovaj intervju. Znamo da su Vas mnogi zvali, no kako to da ste se odlučili za razgovor upravo u Hrvatskome listu?
Istina, zvali su me svi mediji, a među prvima i Večernji list, koji je pokrenuo ovu hajku. Apsurdna je suradnja s onima koji vas napadnu bez argumenata, a onda od vas traže da s njima razgovarate i branite se od njihovih optužaba. Hrvatskome listu odlučio sam dati intervju jer njega čita moja publika. Njima se upravo i obraćam preko Hrvatskoga lista.
Jesu li Vas izbacili iz takta ovi napisi u novinama? Stječe se dojam da je retorika napada ostala ista, no kao da su s ideološko političkoga polja Uskokove i medijske optužbe, politiku, zamijenili aktualnom borbom protiv korupcije?
Napadi na me traju već godinama pa sam na njih na i određeni način
postao imun. Ovaj je napad drukčiji jer me se preko njega htjelo uvući u
koruptivno blato koje je stvorila politika i političari. S tim i takvim
poslom nemam nikakve veze jer svoj posao radim transparentno i javno.
Oni koji su napravili to blato, neka se u njemu sada i valjaju.
Što se zapravo dogodilo? Jeste li bili u Uskoku, u kojoj ulozi i što ste im tamo govorili?
Da, bio sam u Uskoku u statusu svjedoka. Na početku toga razgovora
upozorili su me da je iskaz što im ga dajem tajan s obje strane. Dakle u
javnost s njim ne smijemo ići ni ja, ali ni Uskok. No očito je netko
informaciju plasirao u javnost, čime je prekršio zakon. Ja ne želim
kršiti zakon pa zato o svome iskazu ne mogu ništa govoriti. Zato
očekujem od Uskoka i drugih gonidbenih tijela od kojih je informacija
izašla da to istraže i javnosti objasni kako je to moguće, a zbog
klevete kojom su me ocrnili i goleme štete očekujem u najmanju ruku
javnu ispriku. Čekao sam cijelo vrijeme da oni sve to razjasne. Ja još
uvijek čekam. U protivnome, podignut ću protiv njih kaznenu prijavu.
Da dobro kažete. Godinama se, očito, iz političkih razloga vodi kampanja
protiv mene i moje publike. Evo tek nekoliko primjera. Sjetimo se samo
spota za pjesmu ‘Lijepa li si’ iz 1999. godine koji je cenzurirala
Hrvatska televizija. Nakon izlaska albuma ‘E, moj narode’ kampanja se
nastavila, a tada sam optužen za šovinizam. Nakon velebnoga koncerta na
Poljudu izravno su me optužili za fašizam. Čak su i moj način odijevanja
proglasili fašističkim. Skupine koje su me napadale tu su kampanju
kasnije proširile i na inozemstvo, gdje sam zbog brojnosti svoje publike
često gostovao. Ti isti progonitelji slali su lažne informacije stranim
medijima te me izravno optuživali za nacizam i fašizam, na što je
zapadni svijet posebno osjetljiv. Poslije svih tih njihovih propalih
napadaja i optužaba nisu uspjeli poljuljati moju publiku, koja je i
dalje u velikome broju hrlila na moje koncerte slijedeći moje pjesme. To
se najbolje pokazalo na veličanstvenome koncertu u Maksimiru koji su ti
isti progonitelji prozvali najvećim fašističkim skupom. Nakon toga
uslijedili su još žešći napadi u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Bez
ikakvih činjenica i pravnoga utemeljenja uskratili su mi pravo na javne
nastupe u nekim zapadnim zemljama, pa čak mi je zabranjen ulazak u
Švicarsku, a tragove njihova progona osjećao sam na svim kontinentima
svijeta. Zabrane su pokušavane i u domovini; sjetimo se pulske Arene,
Trga bana Jelačića i niza drugih koncerata koji su se održavali pod
velikim pritiscima. Poslije svih progona, čopor na kraju ipak nije uspio
u svojoj nakani. Kada me nisu uspjeli slomiti na ovaj način,
promijenili su metode napada pa su me pokušali kompromitirati
izmišljenim aferama poput Škabrnje, kupnje stana, te moga osobnoga
života i poslovanja. Kada im ni to nije uspjelo, čopor opet mijenja
metodu napada. Ovaj put plasira izmišljotine kojima me pokušava uvući u
koruptivno blato.
UDBA I KOS I DALJE ČVRSTO DRŽE HRVATSKU
Tko onda stoji iza kampanje i koji mu može biti cilj da se tek tako oblati i diskreditira čovjeka? Imate li Vi mogućnost pravne zaštite svoje osobnosti, obitelji i imovine?
Ovdje se radi o prljavoj podvali preostalih kadrova komunističkoga
režima - Udbe i KOS-a koji su se dobro pozicionirali u svim državnim
institucijama. Ti isti čvrsto drže Hrvatsku u svojim kandžama. Razlog
zbog kojeg su se na mene obrušili je taj što pripadam svjetonazoru koji
je potpuno suprotan njihovom i koji se kosi s njihovim političkim
ciljevima. Tomu svjetonazoru kojemu ja pripadam, pripada i većina
hrvatskoga naroda, a uostalom na njemu je stvorena hrvatska država koju
oni nikada nisu prihvatili. Što se tiče drugoga dijela Vašega pitanja,
da živimo u normalnoj pravnoj državi do ovoga uopće ne bi ni došlo.
Naime, ovdje nema subjekta kojega bih ja mogao tužiti za ove lažne
optužbe. Ja zapravo ne znam je li Mladen Barišić uopće nešto rekao, i
ako je rekao, što je rekao. Sve sam vidio samo u medijima. Možda je sve
to laž i konstrukcija. Na žalost, danas u Hrvatskoj živimo u društvu
koje počiva na lažima i licemjerju.
Kako objašnjavate svrhu takvih napadaja?
Kompromitirati i zaustaviti moje javno djelovanje, a po ovim zadnjim napadima imam osjećaj da u njima aktivno sudjeluju i tijela državnoga progona.
Ne sudjeluje valjda Uskok u tim napadajima? Koja je onda njegova uloga u toj prljavoj kampanji?
Dat ću vam na svome primjeru potvrdu za tu tezu. Kako je moguće da ja
dam svoj iskaz Uskoku, a prije nego što se vratim kući svi mediji to već
objave? Znači, iz Uskoka cure informacije ili pojedini novinari, koji
su zapravo vješti špijuni, prisluškuju prostorije Uskoka. Uskok i
policija trebali bi se pozabaviti time. Kada se nekoga odluči uništiti i
ukloniti iz javnoga života, napadi krenu preko medija koje oni nadziru.
Dakle lažima i medijskim linčem nastoje izazvati zgražanje javnosti. No
kada se nakon nekoga vremena utvrdi da je sve to bila laž i prljava
podvala, njima to više nije važno jer je ciljani pojedinac okaljan i
ocrnjen. Njegov je ugled umanjen ili trajno uništen. Cilj je, dakle,
postignut!
NEMAM POTREBU SKRIVATI SVOJU IMOVINU
U javnosti ste prozivani na temelju navodnoga iskaza Mladena Barišića? Jeste li vidjeli taj iskaz na koji se pozivaju mediji?
Nisam vidio taj iskaz. Za njegov navodni iskaz čuo sam iz medija. Ja ne
znam je li on to doista i rekao. Cijela mi je ta priča nevjerojatna.
Budući da ne mogu govoriti o iskazu, želim naglasiti: meni nitko nikada
nije ponudio, nikada mi nitko nije dao novac, pa tako ni HDZ, za
nepjevanje u predizbornoj kampanji, niti sam ikada čuo za takav slučaj
bilo gdje u svijetu! Ako je njegov navodni iskaz tajan, kako je onda
dospio u medije? Nije li ta cijela priča izmišljena? A ako nije
izmišljena, zašto odgovorni ne snose nikakve posljedice? Ili, zašto se
javno ne očituju o svemu? Iz svega zaključujem da su se u ovu
organiziranu hajku na mene udružili pojedini mediji i istražna državna
tijela, što je nezamislivo u bilo kojemu civiliziranomu i pravno
uređenom društvu.
Dakle vi tvrdite da vam Sanader nije preko Mladena Barišića dao pola
milijuna eura samo da ne nastupate za HSP u predizbornoj kampanji?
Da. Točno. Nije mi nudio niti mi je dao. A sa HSP-om niti sam razgovarao niti sam za njih namjeravao pjevati.
Nakon što ste dali iskaz Uskoku, odmah je u jednim novinama objavljeno da ste rekli Uskoku kako ste od Sanadera primili 50.000 kn. Što kažete na to?
Već sam vam na to pitanje odgovorio. Na žalost, kao svjedok po zakonu ne mogu komentirati iskaz. Ali vjerojatno će doći vrijeme kada ću i to moći. Vidimo da pojedini novinari to rade kao da za njih zakon ne vrijedi.
Jeste li se u to doba uopće susreli i razgovarali sa Sanaderom i Mladenom Barišićem i ako jeste, zašto su vas zvali; o čemu je bila riječ?
Nakon moga koncerta u Maksimiru Sanader me pozvao, a tema razgovora je
bio upravo taj koncert koji su pojedini mediji proglasili fašističkim
skupom. Tema razgovora je također bila i nadolazeća proslava Dana
pobjede u Čavoglavama. Tada me zamolio da odbor i ja, koji organiziramo
proslavu, pokušamo spriječiti navodnu pojavu ustaškoga znakovlja na tim
događajima, jer po njegovu mišljenju, to nije dobro zbog ulaska Hrvatske
u Europsku Uniju. A što se tiče Mladena Barišića, ne sjećam se da sam
ga ikada sreo.
Što je onda sporno u vašoj imovini jer su vam prigovarali i neka navodno
prijeporna pitanja o porezu? Ili možda mislite da je i to stvar
manipulacija i podmetanja?
Kao što sam već rekao, ja poslujem javno i transparentno. Svoju imovinu nikada nisam krio i nikada nisam zatajio. Sve što imam, zaradio sam svojim radom i radom svoje obitelji i na to sam ponosan. Imam sreću raditi ono što volim, kroz svoj rad iznositi svoja uvjerenja, uspijevam doprinositi općem dobru i od svoga rada dobro živim. I to smatram Božjim blagoslovom.
Po ovome što ste rekli izgleda kao da ste bili svojevrsni cilj medijskoga i političkoga atentata? Smijete li nakon svega komentirati sadašnje političko stanje u Hrvatskoj?
Tako je, napao me čopor bijesnih pasa! Ponavljam, radi se o udruženome i organiziranome napadu čopora bijesnih pasa koji su me preko medija htjeli ocrniti i osramotiti. Ja im poručujem da me ne će zaustaviti u javnome djelovanju. Naprotiv, još jače ću se boriti protiv tih kokošara i udbaških podmetanja. Što se tiče sadašnjega političkoga stanja, borba za Hrvatsku nije završena! Uvjeren sam da ćemo od njihovih kandža sačuvati Hrvatsku jedino zajedništvom svih grana našega društva, istim onakvim zajedništvom kakvo je bilo početkom devedesetih kad smo vlastitim snagama i Božjom providnošću stvarali i oslobađali Hrvatsku od njih i njihovih istomišljenika.
UZMIMO U RUKE SUDBINU I SREĆU'
Hrvatski
su branitelji današnjim političarima osigurali njihove pozicije, a ti
isti političari lukavim su metodama razjedinili branitelje kako bi
umanjili njihovu snagu. Danas se hrvatski branitelji proglašavaju ratnim
zločincima, lažnim invalidima i kriminalcima pa nema niti jednoga
istaknutoga branitelja kojega oni nisu ocrnili ili pokušali ocrniti.
Nije li vrhunac takvoga odnosa zapravo otmica Tihomira Purde,
vukovarskoga branitelja i zatočenika srbijanskih koncentracijskih
logora? Hrvatska vlast sada pregovara s njegovim otmičarima i moli tamo
neku Srbiju da ne traži Purdino izručenje, umjesto da je istoga trenutka
prekinula diplomatske odnose s otmičarima i državama koje su joj otele,
ne samo državljanina nego branitelja i logoraša. Da je to podigla na
međunarodnu i diplomatsku razinu, drukčije bi se ponašali i Purdini
otmičari i njihovi nalogodavci. Uostalom, mogli bismo vidjeti kako u
pravome svjetlu reagiraju udruge za zaštitu ljudski prava.
Ja još uvijek ne mogu vjerovati da hrvatska vlast nije zaštitila hrvatskoga branitelja koji je prošao i Domovinski rat i srpske logore, i koji je mirno živio u zemlji za koju se borio. Primjer Tihomira Purde pokazatelj je kako se preko nezaštićenih branitelja igraju neke političke igre. I bojim se da ima istine u Vašemu pitanju te da će zahvaljujući ovakvoj politici hrvatskih vlasti njihova ruka sve jače stezati Hrvatsku. A ja pozivam hrvatske branitelje i hrvatski narod na zajedništvo kao što kaže stih jedne moje druge pjesme 'Uzmimo u ruke sudbinu i sreću'. Branitelji ne smiju dopustiti da ih progone, uhićuju, vrijeđaju, a da oni čekaju što je i tko je sljedeći. Jednom treba reći – dosta!
U slučaju Tihomira Purde napravljena je inverzija jednoga stiha iz vaše
pjesme: Stići će vas naša ruka i u Srbiji! Čini se da nas njihova ruka
stiže sve više u Hrvatskoj?
Ja još uvijek ne mogu vjerovati da hrvatska vlast nije zaštitila hrvatskoga branitelja koji je prošao i Domovinski rat i srpske logore, i koji je mirno živio u zemlji za koju se borio. Primjer Tihomira Purde pokazatelj je kako se preko nezaštićenih branitelja igraju neke političke igre. I bojim se da ima istine u Vašemu pitanju te da će zahvaljujući ovakvoj politici hrvatskih vlasti njihova ruka sve jače stezati Hrvatsku. A ja pozivam hrvatske branitelje i hrvatski narod na zajedništvo kao što kaže stih jedne moje druge pjesme 'Uzmimo u ruke sudbinu i sreću'. Branitelji ne smiju dopustiti da ih progone, uhićuju, vrijeđaju, a da oni čekaju što je i tko je sljedeći. Jednom treba reći – dosta!
Nakon što su mediji stvorili aferu oko Vas, je li posustalo zanimanje
ljudi za Vaše koncerte? Od tada, koliko je poznato, niste nastupali. Je
li bilo poziva za koncert? Imate li u planu uskoro negdje nastupiti i
gdje?
Turneju sam završio. Premda me često zovu, nastupam rijetko i u iznimnim
slučajevima. Trenutno radim na novome albumu i time sam sada potpuno
zaokupljen. Što se tiče ovih napadaja, svakim danom dobivam potpore
e-mailom, sms-ovima i pozivima. Primjera radi, samo sam na svoju
internetsku stranicu dobio desetke tisuća poruka potpore.
Publika očekuje Vaše nove pjesme. Radite li na novom albumu?
Publika s pravom očekuje moj novi album jer je prošlo dosta vremena od
zadnjega, ali teme koje me zaokupljuju u mome stvaralaštvu nisu ni
jednostavne ni lake pa traže više vremena. Svjestan sam svoga poziva i
svoje obveze prema golemome broju ljudi koji prate moj rad i moje pjesme
i koji su mi ukazali veliko povjerenje dolascima na moje koncerte, a
ujedno i bili poticaj da nemam pravo stati u svome radu i stvaralaštvu.
Koristim ovu priliku da svojoj vjernoj publici najavim novi album na
kojemu intenzivno radim i u kojemu obrađujem teme kojima je zaokupljen
hrvatski čovjek u ovim burnim vremenima za hrvatski narod. Na kraju,
želim se zahvaliti svima koji nisu posumnjali u mene i koji nisu
povjerovali onima koji me već godinama progone.
Thompson posjetio Vukovarske branitelje
Marko Perković Thompson u posjeti Vukovarskim braniteljima posjetio je i
novoizgrađeni Spomen-dom hrvatskim braniteljima na Trpinjskoj cesti.
Prisjetili su se i nedavnog koncerta povodom obilježavanja 20.
obljetnice osnutka legendarne 204. vukovarske brigade gdje je bilo
prisutno više od 30 000 posjetitelja. Dotakla se i tema brojnih novinara
i TV kuća koje su bile prisutne na koncertu, a koji nisu izvještavali o
tom velebnom događaju ili su iskrivljivali i umanjivali sam događaj.
Nezaobilazna tema je bila i napadi na Thomspona posle koncerta i
tvrdnjama da je taj humanitarni koncert koji je Marko poklonio
Vukovarcima bio plaćen te nazivanjem toga događaja "dernekom" što je
pripadnike slavne 204 brigade najviše povrijedilo. Međutim kako sami
kažu "manje je bitno što kaže već je bitnije tko to kaže" , a u ovom
slučaju predvodnik tih napada je bila osoba koja je u našoj brigadi
provela ni manje ni više nego 26 ratnih dana. Naravno, kako sami
branitelji kažu da ne umanjuju ničiji doprinos bez obzira na vremenski
period proveden sa njima ali takve osobe koje su samo željne slave i
samoreklamiranja bez da su prisustvovali samom koncertu nisu vrijedne
tolike pažnje.
nedjelja, 14. travnja 2013.
Marko Perković THOMPSON - JOSEF naslovna pjesma iz filma
Rijetko koji je film sa tako skromnim sredstvima postigao toliko veliki
uspjeh, naime, premijera filma Jiosef izazvala je veliku pozornost, kao i
film sam.''Josef'' je doživio svoju zagrebačku i splitsku premijeru. Ne
samo zbog popularnog Marka Perkoviuća Thompsona, već i zbog načina na
koji je ispričana tragična sudbina hrvatskih vojnika u Prvom svjetskom
ratu, što se u krvavom 20. stoljeću u nekoliko navrata ponovilo. Ovaj
film se može pohvaliti odličnim izborom teme, ali i kvalitetom izvedbe,
no najviše se pričalo o epizodnoj ulozi Marka Perkovića Thompsona, te
glazbi koju je skladao za film. Na Pula film festivalu je dobio Arenu za
posebne efekte i pokupio pohvale. Thompson u filmu Stanislava Tomića
glumi austro-ugarskog vojnika.
Inače je ''Josef'' hrvatski ratni film čija je radnja smještena u 1. svjetski rat, 1915. godinu u Galiciji. Radnja filma prati mladog austrougarskog vojnika koji oblači tuđu časničku odoru te preuzima novi identitet. Podsjetimo i da je Thompson zahvaljujući suradnji na ovom filmu ušao i u pulsku Arenu, iako mu to godinama ne dopuštaju kao pjevaču.
Odličan posao u filmu odrađuje sjajna glumačka ekipa: Neven Aljinović Tot – kao vodnik Josef, Alen Liverić – Natporučnik Tiffenbach, Dražen Šivak – Kapetan Serjoža, Sandra Lončarić Tankosić – Pelagija. Producent filma je Jozo Patljak, a produkcijska kuća Alka film d.o.o. Ostali članovi tima su: scenarist Mario Marko Krce, snimatelj Mirko Pivčec, montaža Tomislav Pavlic, scenografi Branimira Katić, kostimografkinja Branka Tkalčec, skladatelj Marko Perković, ton Blaž Andračić, maska Tina Jasenković, specijalni efekti Branko Repalust, Kristijan Repalust.
Marko Perkovic - Thompson dobit ce blizance u Ozujku
Marko se zamalo rasplakao od sreće vidjevši na ultrazvuku kako će mu
supruga Sandra roditi blizance. Još ne znaju kojeg će im spola biti
djeca
Marko Perković Thompson (43) nedavno je najavio prinove u obitelji. Pjevač se pohvalio kako će krajem ožujka iduće godine njegova žena Sandra roditi blizance, prenosi Arena. Marko je oduvijek želio petero djece i stalno je molio boga da mu usliši molitve. Priča da je čuvši kako mu je supruga četvrti put trudna pomislio kako bi lijepo bilo da rodi blizance. A nakon mjesec dana vidjevši na ultrazvuku da se radi o blizancima, rasplakao se od sreće. Još ne znaju kojeg su spola djeca, a nadodaje kako im to baš i nije previše bitno. Makar pjevač priznaje da bi volio još jednu djevojčicu. Obitelj Perković ima troje djece, Petra Šimuna (6), Antu Mihaela (5) i Divu Mariju (3). Dječaci su upoznati da će mama ponovno roditi, a to veseli najstarijeg Šimuna koji stalno grli trbuh mame Sandre. Marko i Sandra odgajaju djecu u kršćanskom duhu, bez grubih riječi i s nježnošću. Marko priča kako je najstariji sin Šimun jako vezan za njega, zajedno se igraju i želi stalno spavati uz mamu i tatu. Pjevač priznaje da mu se život preokrenuo otkad je tata. Djeca su mu dala smisao i promijenila ga nabolje.
Marko Perković Thompson (43) nedavno je najavio prinove u obitelji. Pjevač se pohvalio kako će krajem ožujka iduće godine njegova žena Sandra roditi blizance, prenosi Arena. Marko je oduvijek želio petero djece i stalno je molio boga da mu usliši molitve. Priča da je čuvši kako mu je supruga četvrti put trudna pomislio kako bi lijepo bilo da rodi blizance. A nakon mjesec dana vidjevši na ultrazvuku da se radi o blizancima, rasplakao se od sreće. Još ne znaju kojeg su spola djeca, a nadodaje kako im to baš i nije previše bitno. Makar pjevač priznaje da bi volio još jednu djevojčicu. Obitelj Perković ima troje djece, Petra Šimuna (6), Antu Mihaela (5) i Divu Mariju (3). Dječaci su upoznati da će mama ponovno roditi, a to veseli najstarijeg Šimuna koji stalno grli trbuh mame Sandre. Marko i Sandra odgajaju djecu u kršćanskom duhu, bez grubih riječi i s nježnošću. Marko priča kako je najstariji sin Šimun jako vezan za njega, zajedno se igraju i želi stalno spavati uz mamu i tatu. Pjevač priznaje da mu se život preokrenuo otkad je tata. Djeca su mu dala smisao i promijenila ga nabolje.
Pocetne rijeci Thompsonove pjesme Pocetak
In principio aret verbu te verbum Erat apud deum et Deus erat verbum ----- Grcki
U pocetku bijese rijec i rijec bijase s Bogom i rijec bijase Bog ------- Hrvatski
U pocetku bijese rijec i rijec bijase s Bogom i rijec bijase Bog ------- Hrvatski
Križ - iznad njega natpis: Pax - MIR. U četiri kuta križa nalaze se
slova CSPB, što znači: Crux sancti Patris Benedicti - KRIŽ SVETOG OCA
BENEDIKTA. Na okomitom kraku križa (odozgo prema dolje): CSSML, a na
poprečnom kraku NDSMD, što znači: Crux sancta sit mihi lux - Non draco
sit mihi dux - NEKA MI KRIŽ BUDE SVJETLO - NEKA MI ZMAJ NE BUDE
VOĐA.Slova u krugu: V R S N S M V S M Q L I V B što znači: Vade retro
satana, non suade mihi vana, sunt mals quae libas, ipse venena
bibas.ODLAZI, SOTONO, NIKAD MI NE SAVJETUJ TAŠTINE, ZLO JE ONO ŠTO MI
PRUŽAŠ, POPIJ SAM SVOJ OTROV.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)