utorak, 16. travnja 2013.
ponedjeljak, 15. travnja 2013.
ORA ET LABORA
2. Dobrodošli
3. Bog I Hrvati
4. Zapali Vatru
5. Maranatha
6. Uvijek Vjerni Tebi
7. Bosna
8. Samo Je Ljubav Tajna Dvaju Svjetova
9. Nema Predaje
10. Put U Raj
IVAN ARALICA O THOMPSONU!
Mesić kao predsjednik
jest bio pokrovitelj toga mentaliteta, ali valja reći da je u dijelu
lijeve inteligencije imao dosta podupiratelja. Posebno kad se umiješao u
estradu i, među ostalima, dohvatio Marka Perkovića Thompsona, tobože,
zbog njegove uporabe pokliča Za dom spremni i pojave ustaških kapa na
glavama pojedinaca u publici koja je prisustvovala njegovim koncertima,
a, doista, zbog slavljenja Boga, naroda i obitelji u Markovim pjesmama.
Napadi i Mesića i sklonih mu intelektualaca, odreda komunista
presaladumljenih u liberale, naveli su Ivu Banca, pravog liberala, da se
suprotstavi progonu pjevača s argumentima da takvu vrstu progona pravi
liberalizam ne dopušta, da je takvih pjevača u demokratskom svijetu
mnogo i nitko ih ne progoni, da se on, ni bilo tko drugi, s onim što
Thompson pjeva ne mora slagati, ali ga se za to nema pravo progoniti i
da, najzad, u Thompsonovim pjesmama nema otvorenog zagovaranja fašizma i
nacizma ni onda kad se tamo susretnemo s pokličem Za dom spremni.
U vezi ovih napada na Perkovića zbog uporabe pokliča Za dom spremni i Bančeve obrane pjevačevih prava, prije nego prijeđem na prilog što ga intelektualci slijeva daju Mesićevu komunističkom mentalitetu, htio bih nešto više reći o tom pokliču, koji je imao nesreću da postane stranački pozdrav.
Za mene je bila dovoljna lustracija kad je ustaški pozdrav Za Poglavnika i dom spremni reduciran na Za dom spremni i na taj način bojni poklič vraćen u svoje prvobitno stanje, u kakvom ga je Poglavnik našao prije nego će ga po sebi preoblikovati i upotrijebiti. Slično kao s kunom! Dopuštam da i u lustriranom Za dom spremni, kao i u kuni onaj koji je patio pod knutom tih pozdrava i vlasti koja je kunu imala za novac, čuje neprijatan prizvuk, pa za njegov senzibilitet čovjek mora imati razumijevanje. Ali, koliko god ga razumijevao, ne može dopustiti da nam jezik ostane bez pokliča koji u sebi od davnina na adekvatan način sublimira patriotizam. To svaki narod i svaki jezik imaju!
U vrijeme kad se vodila rasprava da li naš novac zvati kuna ili kruna, razmišljalo se i o tomu što činiti s pozdravom i zaključilo da čak ni njegov lustrirani oblik Za dom spremni, zbog silnih asocijativnih naboja koji se vežu uz Poglavnikovu preinaku, ne bi za nacionalnu pomirbu bio dobar. Zato se išlo na zamjenu! Smisao je pokliča Za dom spremni sačuvan, a izričaj je toga bio Domovini vjeran. Ta se zamjena izgubila u vojsci i danas se može čuti samo na prisezi novaka. Kroz ovih deset godina nisam nikada čuo Mesića da bi kao zapovjednik vojske pozdravio pozdravom Domovini vjeran, ni one koji ga podržavaju da bi predložili neka se Za dom spremni u svečanim trenucima, i koncerti su to, izgovara izrijekom preinake Domovini vjeran. Nije to stoga što bi oni na tu otvorenu mogućnost zaboravili, već zato što kao mentalni komunisti drže da u pozdravu nacije i patriotizma ne smije biti. A od patriotskog bojnog pokliča dobivaju grčeve u želucu!
A sad o prilogu što ga neki lijevi intelektualci daju Mesiću da nastavi s njegom komunističkog mentaliteta. Intelektualci! Ako se tako i predstavljaju, jesu li oni, po onomu što čine, u svim slučajevima spojivi s intelektom?
Jednom sam, u jeku Mesićevih šikana Thompsona, kao prilog državne televizije tim šikanama, gledao emisiju Otvoreno, u kojoj su četiri sugovornika, sva četiri Mesićeva apologeta, odgovarali, pod palicom blagoglagoljivog voditelja Bage, na pitanje ima li na Thompsonovim koncertima, u raspoloženju publike, u glazbi, u riječima pjesama ili u čemu drugomu znakova obnove fašističkog ustašluka. Svi su se složili da toga tamo ima, u mladoj publici koja doživljava nacionalnu ekstazu i ne znajući kamo je ta ekstaza vodi, u dvojici-trojici iz publike pod ustaškim kapama, u komentarima kojima pjevač običava popratiti pojedine pjesme, ali da toga nema ni u glazbi ni u riječima pjesama, gdje se, doista susreće samo Bog, dom, obitelj i narod.
Na to je, da su riječi pjesama čiste od natruha fašizma i nacizma, jedan od sugovornika – koga ne želim imenovati, jer ga poštujem i jer imam razumijevanje prema njegovim opterećenjima ustaštvom, iako ne odobravam što nas svojim opterećenjima i suviše opterećuje – kazao:
„Stanite! Nije to s tim riječima tako kao što se misli da jest. Ja sam si dao truda i dobro sam pročitao te njegove pjesme. Tamo je ustaštva koliko želite. Evo, na primjer, jedna mu pjesma nosi naslov Ljutu travu na ljutu ranu. Pa znate li vi da su to riječi kojima je Pavelić opravdavao svoje zločinačke poduhvate!“
„Nemojte ulaziti u lingvističku analizu!“ prekinuo ga je blagoglagoljivi voditelj, jer je vidio kamo ta lingvistička analiza vodi.
Da se u svakom izričaju, svakoj frazi, pa i u mnogim riječima koje je Pavelić opetovano izgovarao vidi ustaštvo! Gdje bi nas ta redukcija dovela? Da se odreknemo dijela hrvatskog jezika kako bi jezik pročistili od ustaštva!
Upravo je u tomu poanta ove priče i razlog zašto sam je ispričao! Da se u svakoj riječi koju su ustaše upotrebljavale ne može vidjeti ustaštvo, jer su te riječi postojale i prije ustaša. Kao što je postojala prije ustaša i narodna poslovica Da se ljuta trava stavlja na ljutu ranu, u smislu da poduzeta mjera odgovara izazovu koji ju je uzrokovao. Ja čak znam i ime trave koja je predložak toj poslovici. Zvala se bijeli sljez! I nije ju bilo lako pronaći, a kad bi je pronašli, generacijama se pamtilo gdje samonikla raste. I, zlu ne trebalo, njenim su se korijenom liječile teške ubodne rane!
U vezi ovih napada na Perkovića zbog uporabe pokliča Za dom spremni i Bančeve obrane pjevačevih prava, prije nego prijeđem na prilog što ga intelektualci slijeva daju Mesićevu komunističkom mentalitetu, htio bih nešto više reći o tom pokliču, koji je imao nesreću da postane stranački pozdrav.
Za mene je bila dovoljna lustracija kad je ustaški pozdrav Za Poglavnika i dom spremni reduciran na Za dom spremni i na taj način bojni poklič vraćen u svoje prvobitno stanje, u kakvom ga je Poglavnik našao prije nego će ga po sebi preoblikovati i upotrijebiti. Slično kao s kunom! Dopuštam da i u lustriranom Za dom spremni, kao i u kuni onaj koji je patio pod knutom tih pozdrava i vlasti koja je kunu imala za novac, čuje neprijatan prizvuk, pa za njegov senzibilitet čovjek mora imati razumijevanje. Ali, koliko god ga razumijevao, ne može dopustiti da nam jezik ostane bez pokliča koji u sebi od davnina na adekvatan način sublimira patriotizam. To svaki narod i svaki jezik imaju!
U vrijeme kad se vodila rasprava da li naš novac zvati kuna ili kruna, razmišljalo se i o tomu što činiti s pozdravom i zaključilo da čak ni njegov lustrirani oblik Za dom spremni, zbog silnih asocijativnih naboja koji se vežu uz Poglavnikovu preinaku, ne bi za nacionalnu pomirbu bio dobar. Zato se išlo na zamjenu! Smisao je pokliča Za dom spremni sačuvan, a izričaj je toga bio Domovini vjeran. Ta se zamjena izgubila u vojsci i danas se može čuti samo na prisezi novaka. Kroz ovih deset godina nisam nikada čuo Mesića da bi kao zapovjednik vojske pozdravio pozdravom Domovini vjeran, ni one koji ga podržavaju da bi predložili neka se Za dom spremni u svečanim trenucima, i koncerti su to, izgovara izrijekom preinake Domovini vjeran. Nije to stoga što bi oni na tu otvorenu mogućnost zaboravili, već zato što kao mentalni komunisti drže da u pozdravu nacije i patriotizma ne smije biti. A od patriotskog bojnog pokliča dobivaju grčeve u želucu!
A sad o prilogu što ga neki lijevi intelektualci daju Mesiću da nastavi s njegom komunističkog mentaliteta. Intelektualci! Ako se tako i predstavljaju, jesu li oni, po onomu što čine, u svim slučajevima spojivi s intelektom?
Jednom sam, u jeku Mesićevih šikana Thompsona, kao prilog državne televizije tim šikanama, gledao emisiju Otvoreno, u kojoj su četiri sugovornika, sva četiri Mesićeva apologeta, odgovarali, pod palicom blagoglagoljivog voditelja Bage, na pitanje ima li na Thompsonovim koncertima, u raspoloženju publike, u glazbi, u riječima pjesama ili u čemu drugomu znakova obnove fašističkog ustašluka. Svi su se složili da toga tamo ima, u mladoj publici koja doživljava nacionalnu ekstazu i ne znajući kamo je ta ekstaza vodi, u dvojici-trojici iz publike pod ustaškim kapama, u komentarima kojima pjevač običava popratiti pojedine pjesme, ali da toga nema ni u glazbi ni u riječima pjesama, gdje se, doista susreće samo Bog, dom, obitelj i narod.
Na to je, da su riječi pjesama čiste od natruha fašizma i nacizma, jedan od sugovornika – koga ne želim imenovati, jer ga poštujem i jer imam razumijevanje prema njegovim opterećenjima ustaštvom, iako ne odobravam što nas svojim opterećenjima i suviše opterećuje – kazao:
„Stanite! Nije to s tim riječima tako kao što se misli da jest. Ja sam si dao truda i dobro sam pročitao te njegove pjesme. Tamo je ustaštva koliko želite. Evo, na primjer, jedna mu pjesma nosi naslov Ljutu travu na ljutu ranu. Pa znate li vi da su to riječi kojima je Pavelić opravdavao svoje zločinačke poduhvate!“
„Nemojte ulaziti u lingvističku analizu!“ prekinuo ga je blagoglagoljivi voditelj, jer je vidio kamo ta lingvistička analiza vodi.
Da se u svakom izričaju, svakoj frazi, pa i u mnogim riječima koje je Pavelić opetovano izgovarao vidi ustaštvo! Gdje bi nas ta redukcija dovela? Da se odreknemo dijela hrvatskog jezika kako bi jezik pročistili od ustaštva!
Upravo je u tomu poanta ove priče i razlog zašto sam je ispričao! Da se u svakoj riječi koju su ustaše upotrebljavale ne može vidjeti ustaštvo, jer su te riječi postojale i prije ustaša. Kao što je postojala prije ustaša i narodna poslovica Da se ljuta trava stavlja na ljutu ranu, u smislu da poduzeta mjera odgovara izazovu koji ju je uzrokovao. Ja čak znam i ime trave koja je predložak toj poslovici. Zvala se bijeli sljez! I nije ju bilo lako pronaći, a kad bi je pronašli, generacijama se pamtilo gdje samonikla raste. I, zlu ne trebalo, njenim su se korijenom liječile teške ubodne rane!
Kratki intervju s Thompsonom
Dragi prijatelji, zamolili smo M.P.Thompsona da nam kratko odgovori na nekoliko pitanja
povodom zadnjih medijskih natpisa.
Bog Marko, kada si se vratio iz Amerike?
- Prije par dana.
Jesi li čitao najnovije natpise globusa i 24sata?
- Nisam čitao, prepričali su mi.
Kako to komentiraš?
- Znaš onaj stih moje pisme "vražje sile se trude da nas ne bude"
A baš se i trude?
- Lažu, petljaju, sve rade samo nebi li mi naštetili.
Uporno tvrde da si dužan porez?
- Da, uporno lažu i uporno su dosadni!
Objavili su popis navodno tvojih nekretnina koje rasprodaješ?
- Ha, ha, ha...sve po 12 kuna. Nisam do sada ni znao da sam toliko
bogat.
Znaci laž je da rasprodaješ imovinu?
- Ne da je samo laž nego ja upravo pripremam kupnju jedne nekretnine.
Što misliš, zašto sve to izmišljaju?
- Zato jer žele stvoriti u javnosti dojam da sam nešto kriv i
pokušavaju moju publiku okrenuti protiv mene.
Hoće li uspjeti u tome?
- Ne vjerujem da hoće jer takvim medijima narod već o davno ne
vjeruje.
Žestoko su se okomili na tebe?
- Ma nije to ništa, biti će oni i žesći.
Kako mislis žešći?
- Pa tako, približava se proslava dana pobjede u Čavoglavama, a dolazi
i moj novi album.
Misliš da će i ove godine mediji provocirati i "udarati" po Čavoglavama?
- Da, crvenoj bandi ne odgovara da slavimo dan pobjede.
Kakav odaziv očekujete ove godine?
- Rekordan!
Misliš da će im smetati i tvoj novi album?
- Da, od njega će im izići i rogovi na glavi, ha, ha...
Zašto?
- Zato jer je predobar.
Misliš da će album biti uspješan?
- To ne mogu znati ali znam da se crvenoj bandi neće svidjeti.
Već sada su jako bijesni, kakvi će onda biti tada?
- Kao bijesni psi, ha,ha...
Prate te fotografi i novinari u stopu?
- Da, znam, špijuni su svugdje oko mene, špijuniraju mene i moju
obitelj, ha, ha...moraju i oni zaraditi plaću.
Kako se nosiš s time?
- Ta crvena banda mi je objavila rat, a ja im poručujem da će ga i
imati.
Kako ceš im odgovoriti?
- Istinom! Njihovo oružje je laž, a moje istina, njihovo oružje su mediji,
a moje su pjesme.
Marko, hvala ti što si našao malo vremena za nas.
- Hvala tebi i svima na podršci, a sad ja imam jedno pitanje za tebe.
Pucaj...
- Čuo sam nekakve priče da fanovi otvaraju nekakav klub, što znaš o tome?
Ne otvaraju, već su ga otvorili.
- Pa kako će se zvat?
..ha ha ha znat ćeš kad završiš album, zato se požuri, tvoje oružje je pjesma, a naše vjernost.
Uredništvo http://www.thompson.hr
Thompson Band
Thompson Band
Tiho Orlić (bas i vokal)
Rođen je 16. studenog 1976. u Splitu. Glazbeno obrazovanje stekao je u
glazbenoj školi Josipa Hatza u Splitu. 1994. započinje suradnju s Markom
Perkovićem Thompsonom kao njegov prateći vokal.
Prvi službeni nastup kao solo izvođač Tiho je imao na etno festivalu 1999. s etno-rock pjesmom "Ženit ću se" , da bi godinu dana poslije snimio hit "Daleko je". To je bio uspješan početak karijere , a potvrda toga dogodila se 2001. godine, kad su Tiho i Thompson otpjevali pjesmu "Stari se" i osvojili prvu nagradu publike i žirija na festivalu "Melodije Mostara".
Godine 2002. Tiho pobjeđuje na festivalu u Topuskom s pjesmom "Naša prva noć", a te godine je održan i veliki Thompsonov koncert na Poljudu ispred 60.000 ljudi , gdje je Tiho uz sviranje na tom koncertu otpjevao u duetu s Markom pjesmu "Stari se".
Tihin prvijenac izdan je na ljeto 2004. godine nakon nastupa na "radijskom festivalu" s rokerskom "Opasno je ljubiti" i nastupa na "splitskom festivalu" s baladom "Ostani". Album je izišao u izdanju njegove izdavačke kuće Hit recordsa.Diskografija
CD 2004. - "Tiho"
1. Opasno je ljubiti
2. Falit ćeš mi
3. Ostani
4. Dobra vila
5. Ajde priđi bliže
6. Daleko je
7. Naša prva noć
8. Što se ne vratiš
9. Nisu to gromovi
10. Ženit ću se
11. Stari se (sa Thompsonom)
Tomislav Mandarić (gitara)
Rođen 14.07.1978.g u Splitu,gdje i živi,stravstveni ljubitelj motora pa i gitara kaže. Svoju gitarističku karijeru s Thompsonom započinje 2005.g. Sudjeluje na snimanju studijskih albuma : "Bilo jednom u hrvatskoj" i "Druga strana" te dva izdanja uživo dvd "Stadion Maksimir" i live cd "Stari plac".
Ivica Bilić Ike (bubnjevi)
Ivica Ike Bilić rođen 03.11.1980. u Splitu. 2007.g. prvi put sudjeluje u Thompsonovom bendu i svira američko-kanadsku turneju. Od tada često zamjenjuje Damira Šomena, a od 2010.g postaje službeni član Thompson benda. Svira Yamahu Recording Custom bubnjeve i Paiste činele.
Duje Ivić (klavijature)
Student Glazbene Akademije , profesionalno se bavim glazbom od 21.godine svirajuci sa raznim bendovima dok suradnja sa Markom Perkovicem Thompsonom pocinje 2010.godine.
Kao uvertira toj suradnji bilo je sviranje sa Tihom Orlicem a prvi veliki koncert sa MPT bio je na Kupresu 2010.godine.
Od glazbenih uzora izdvajam Bon Jovi,Guns N' Roses,Europe,Deep Purple,Toto,Whitesnake,Van Halen itd. Set klavijatura se trenutno sastoji od Korg TR 88, Kurzweil 2000 VP, Kurzweil K2500R i Roland D50.
Tiho Orlić (bas i vokal)
Prvi službeni nastup kao solo izvođač Tiho je imao na etno festivalu 1999. s etno-rock pjesmom "Ženit ću se" , da bi godinu dana poslije snimio hit "Daleko je". To je bio uspješan početak karijere , a potvrda toga dogodila se 2001. godine, kad su Tiho i Thompson otpjevali pjesmu "Stari se" i osvojili prvu nagradu publike i žirija na festivalu "Melodije Mostara".
Godine 2002. Tiho pobjeđuje na festivalu u Topuskom s pjesmom "Naša prva noć", a te godine je održan i veliki Thompsonov koncert na Poljudu ispred 60.000 ljudi , gdje je Tiho uz sviranje na tom koncertu otpjevao u duetu s Markom pjesmu "Stari se".
Tihin prvijenac izdan je na ljeto 2004. godine nakon nastupa na "radijskom festivalu" s rokerskom "Opasno je ljubiti" i nastupa na "splitskom festivalu" s baladom "Ostani". Album je izišao u izdanju njegove izdavačke kuće Hit recordsa.Diskografija
CD 2004. - "Tiho"
1. Opasno je ljubiti
2. Falit ćeš mi
3. Ostani
4. Dobra vila
5. Ajde priđi bliže
6. Daleko je
7. Naša prva noć
8. Što se ne vratiš
9. Nisu to gromovi
10. Ženit ću se
11. Stari se (sa Thompsonom)
Tomislav Mandarić (gitara)
Rođen 14.07.1978.g u Splitu,gdje i živi,stravstveni ljubitelj motora pa i gitara kaže. Svoju gitarističku karijeru s Thompsonom započinje 2005.g. Sudjeluje na snimanju studijskih albuma : "Bilo jednom u hrvatskoj" i "Druga strana" te dva izdanja uživo dvd "Stadion Maksimir" i live cd "Stari plac".
Ivica Bilić Ike (bubnjevi)
Ivica Ike Bilić rođen 03.11.1980. u Splitu. 2007.g. prvi put sudjeluje u Thompsonovom bendu i svira američko-kanadsku turneju. Od tada često zamjenjuje Damira Šomena, a od 2010.g postaje službeni član Thompson benda. Svira Yamahu Recording Custom bubnjeve i Paiste činele.
Duje Ivić (klavijature)
Rođen 04.05.1984 , Split
Student Glazbene Akademije , profesionalno se bavim glazbom od 21.godine svirajuci sa raznim bendovima dok suradnja sa Markom Perkovicem Thompsonom pocinje 2010.godine.
Kao uvertira toj suradnji bilo je sviranje sa Tihom Orlicem a prvi veliki koncert sa MPT bio je na Kupresu 2010.godine.
Od glazbenih uzora izdvajam Bon Jovi,Guns N' Roses,Europe,Deep Purple,Toto,Whitesnake,Van Halen itd. Set klavijatura se trenutno sastoji od Korg TR 88, Kurzweil 2000 VP, Kurzweil K2500R i Roland D50.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)